Evo me ovdje, u gradu Omsku u Zapadnom Sibiru. Ulazim u etnografski muzej i pogled mi odmah privuče veliki izložbeni ormar u kojem su deseci kipića – idola ugrofinskih plemena, Menses i Chantes. Izgledaju kao da pozdravljaju svakog posjetitelja. Nagonski im uzvraćam pozdrav. Veličanstveni su. Predstavljaju preživjeli trag duhovnosti generacija primitivnog čovječanstva. Oni i njihov zamišljeni svijet u korijenu su prvih oblika i slika kazališta, i sakralnog i profanog.
Umjetničke zbirke prepune su idola i sakralnih kipića, koji malo-pomalo iščezavaju iz sjećanja. No, u muzejima se nalaze i lutke koje čak i danas čuvaju otisak ruku svojih tvoraca i ljudi koji su njima upravljali. Drugim riječima, te su lutke zadržale tragove ljudske okretnosti, mašte i duhovnosti. Lutkarske zbirke postoje na svakom kontinentu i u gotovo svakoj zemlji i ponos su svojih kolekcionara. One predstavljaju važno mjesto istraživanja, čuvaju temeljne uspomene i bitan su dokaz raznolikosti naše struke.
Kao i mnoge druge ljudske djelatnosti, umjetnost je pod utjecajem dviju tendencija: ujednačavanja i diferencijacije. Danas smo svjedoci usporednog postojanja tih dviju tendencija u kulturnim djelatnostima. Jasno zapažamo kako je lako putovati, zrakoplovom ili putem interneta. To umnožava broj kontakata koje uspostavljamo na raznim kongresima i festivalima, što dovodi do većeg ujednačavanja. Uskoro ćemo zaista živjeti u McLuhanovom globalnom selu.
To stanje ne znači da smo potpuno izgubili osjećaj za kulturne razlike, nego da će odsada veći broj kazališnih družina upotrebljavati sličan način izražavanja. Lutkarski stilovi kao što su ningyo joruri iz Japana i wayang iz Indonezije asimilirani su i u Europi i u Americi. Istodobno, skupine iz Azije i Afrike koriste europske lutkarske tehnike.
Prijatelji mi kažu da, ako mladi japanski umjetnik može postati virtuozni svirač Chopina, i Amerikanac može postati majstor jorurija ili majstor dalang koji izvodi wayang purwa. Složio bih se s njima pod uvjetom da lutkar asimilira ne samo tehniku nego i kulturu povezanu s njom.
Mnogi se umjetnici zadovoljavaju vanjskom ljepotom lutke, ali to gledatelju pruža potencijal otkrivanja drugih oblika umjetnosti. Na taj način lutka osvaja nove teritorije. Čak i unutar glumačkog kazališta lutka je postala izvorom mnogih metafora.
Raširena prisutnost drevne slikovite lutke sada je povezana s pokretom u obrnutom razmjeru s teritorijem koji je prije zauzimala. Razlog je prodor objekta i, u čak većim razmjerima, svega povezanog s materijom. Kad se neki objekt, neka materija, animiraju, oni nam govore, zahtijevajući svoje pravo na kazališni život. Tako će odsada objekt zamijeniti slikovitu lutku, otvarajući umjetniku put koji vodi u nov poetski jezik, u kreacije pune bogatih i dinamičnih slika.
Slike i metafore koje su nekad bile karakteristične za određenu vrstu lutke, razlikujući ih jedne od drugih, danas su postale izvor ekspresije za svakog pojedinog lutkara. Tako smo dobili nov jedinstven poetski jezik koji ne ovisi o generičkoj tradiciji nego o talentu umjetnika i njegovoj individualnoj kreativnosti. Ujednačavanje sredstava ekspresije uzrok je diferencijaciji. McLuhanovo globalno selo pretvorilo se u vlastiti antipod. Razni oblici izražavanja postali su instrumenti individualnog jezika koji uvijek daje prednost originalnim rješenjima. Naravno, tradicija slikovite lutke nije nestala iz našeg vidokruga. Nadajmo se da će uvijek ostati dragocjena referentna točka.
Henryk Jurkowski – 2011.
Rođen u Varšavi, Poljska, 19. siječnja 1927. Građanske aktivnosti: član Domovinske vojske (Armia Krajowa), poljskog podzemnog pokreta otpora, 1943.-1944., sudjelovao u Varšavskom ustanku, 1944. Član prve Solidarnosti.
Školovanje i zvanja: magisterij poljske filologije na Sveučilištu u Varšavi, 1947.-1951.; doktorat na Institutu za umjetnost Poljske akademije znanosti , 1969.; habilitacija na Institutu za umjetnost Poljske akademije znanosti , 1991.; profesura na Kazališnoj akademiji u Varšavi, 1991; Predsjednik Republike Poljske dodjeljuje mu titulu profesora, 2001.
Radno iskustvo: 1973.-2001. profesor na Višoj kazališnoj školi u Krakowu i u Varšavi; 1976.-1979. dekan Lutkarskog odsjeka na Višoj kazališnoj školi u Krakowu; 1980.-1983. osnivač i dekan Odsjeka režije (kazalište lutaka) na Višoj kazališnoj školi u Varšavi; 1990.-1993. vicerektor Više kazališne škole u Varšavi.
Druge aktivnosti: književni savjetnik u televizijskom kazalištu lutaka (1974.-1976.); književni savjetnik u nekoliko kazališta lutaka; glavni urednik časopisa "Kazalište lutaka“; gost-režiser u kazalištu lutaka i na televiziji.
Gostujući profesor na Ecole Superieure Nationale des Arts de la Marionnette, Instituto del Teatro, Sevilla, London Central School of Speech and Drama, Akademie der darstellende Kunst, Stuttgart, Akademie Muzickych Umeni, Prag, Teatralnyi Institute, Sofija, Art Institute of Chicago.
Predavač na naprednim kolegijima lutkarstva u Londonu, Charleville-Mezieresu, Barceloni i drugdje.
Autor i izvođač sljedećih kolegija: Dramaturgija u kazalištu lutaka, Cuarnavaca, Meksiko (1994.), Kulturni kontekst lutkarstva, Santa Fe, Argentina (2000.).
Stručni urednik World Encyclopedia of the Contemporary Theatre („svjetske enciklopedije suvremenog kazališta“) (ITI,UNESCO). Glavni urednik World Encyclopedia of Puppetry Art („svjetske enciklopedije lutkarske umjetnosti“) (UNIMA, UNESCO, 1995.-2000.).
Glavni tajnik UNIMA-e (1972.-1980.); predsjednik UNIMA-e (1984.-1992.); počasni predsjednik UNIMA-e od 1992.
Istraživanja i pisani radovi: stotine kritika i eseja na području lutkarstva, folklora, semiotike; knjige o povijesti, dramaturgiji i estetici kazališta lutaka objavljene na poljskom, češkom, njemačkom, srpskom, hrvatskom, ruskom, japanskom, španjolskom, engleskom i francuskom jeziku.
Važnije knjige na francuskom i engleskom:
Aspects of Puppet Theatre, Puppet Centre Trust, London 1988.
Ecrivains et marionnettes. Quatre siecles de litterature dramatique. Institut International de la Marionnette, Charleville-Mezieres, 1991.
History of the European Puppet Theatre, vol. 1. The Edwin Mellen Press, Lampeter, USA, Velika Britanija, 1996., str. 428.
History of the European puppet theatre, vol. II., The Edwin Mellen Press, Leviston, USA, Lampeter, Velika Britanija, 1998., str. 428.
Metamorphoses. La marionnette au XXe siecle, Institut International de la Marionette, Charleville-Mezieres, Francuska, 2000.
Encyklopedie Mundiale des Arts de la Marionnette (suurednik), UNIMA, editio Entretems, Francuska, 2009.
Eseji i druga publikacije:
Alianz der Puppen. Puppentheater in den Ländern der Gegner. U: Dorothea Kolland, FRONT PUPPEN
THEATER. PUPPENSPIELER IM KRIEGSGESCHEHEN., Elefanten Press Berlin 1996., str. 153.-165.
Puppet theatre in two Americas – članak napisan u svojstvu specijaliziranog urednika, THE WORLD
ENCYCLOPEDIA OF CONTEMPORARY THEATRE. VOLUME 2. AMERICAS, Routledge, London i
New York, 1996., str. 26.-30.
African Puppets and Masks: Links in a Historical Chain - članak napisan u svojstvu specijaliziranog urednika, THE WORLD ENCYCLOPEDIA OF CONTEMPORARY THEATRE. VOLUME 3. AFRICA, Routledge,
London i New York, 1997., str. 38.-40.
Puppetry Art in Asia - članak napisan u svojstvu specijaliziranog urednika, THE WORLD ENCYCLOPEDIA OF CONTEMPORARY THEATRE. VOLUME 4.Asia, Routledge London and New York, 1998.
Puppets and puppet plays, u: MEDIEVAL FOLKLORE. An Encyclopedia of Myths, Legends, Tales,
Beliefs and Customs. ABC-CLIO Santa Barbara, California, Denver, Colorado, Oxford, Engleska, 2000.,
str. 803.-808.
Among Deities, Priests and Shamans (Puppets within ritual), u: The Puppetry Yearbook, volume four. The Edwin Mellen Press, 2000.
Puppets and the work of Stanisław Wyspianski, u: The Puppetry Yearbook, volume four. The Edwin Mellen Press, 2000.
Novije knjige na poljskom:
Aktor w roli demiurga (Glumac u ulozi demiurga), Academy of Theatre, Varšava, 2006.
Moje pokolenie (Umjetnici moje generacije), POLUNIMA, 2006.
Przemiany ikonosfery (Transformacija ikonosfere), Wrocław University Press, Wrocław, 2009.
MENTOR I SUPERVIZOR ZA SLJEDEĆE DOKTORSKE DIZERTACIJE (u zadnjih deset godina):
Jolanta Góralczyk. Tasks of an actor (performer) in the contemporary puppet theatre. Example: The part of Mephisto in Goethe’s „Faust” in Wrocław Puppet Theatre.
Viša kazališna škola, Krakow, 1998.
Wiesław Hejno, Masks – humans – shadows in the production of „Richard the Third” in Wrocław Puppet Theatre. Viša kazališna škola, Krakow, 2000.
Anna Kasjaniuk, Motives of Nativity (so called „szopka”) in the Polish drama and Polish theatre of XX
century. Sveučilište u Gdańsku, 2005.
Waldemar Wolański, The use of traditional Japanese puppet tradition in the Polish contemporary teatre of animation. Example: production of the show „Don Quixote” in Puppet Theatre „Arlekin” in Lodz. Kazališna akademija u Varšavi, 2009.
Ewa Tomaszewska, Jan Dorman, the poet of the theatre. Monografija. Institut za umjetnost, Poljska akademija znanosti u Varšavi, 2008.
Kamil Kopania, Movable sculptures presenting crucified Christ in the religious culture of the Latin
Middleage. Odsjek lijepih umjetnosti, Sveučilište u Varšavi, 2009.
